G4

bujrum :)

15.08.2009.

moje zbrčkane misli

nije me bilo dugo... jedno 4 mjeseca..

nije da nisam imala šta reći... jednostavno nisam imala kad... ili nisam znala kako... ili mi se nije dalo...

možda je bolje da i večeras ne pišem... ali kad sve napišem, možda se moje misli opet... poredaju...

prije 2 dan ubijen je jedan mladi momak... nevin momak... ubili su ga jednako mladi krimnalci... koji su svoju agresiju hicima iz pištolja pokazali nedavno... u samom centru grada... policija ih nije uhapsila... nego su ih pustili ... pustili da bi ovi slobodno usetali u nedavno otvoreni kafic... koji su sa žarom i entuzijazmom uredjiali nekoliko mladica... i ubili...

prije par minuta bila sam sa 200-tbinjak ljudi koji blokiraju raskrsnicu blizu mjesta gdje je dečko ubijen... kako bi dali do znanja... kako bi natjerali... nadležne da se nešto učini.... da se uhapse ubice...

i šta bude kada se uhapse?! moraju ih osuditi... to ne sumnjam... na koliko?! 5? 8? pa i 15 godina... uz olaksice itd itd izaci ce za cca. 10 godina... imat ce 30 i koju... i zivot je pred njma...a pred Amarom?!

rekoše mi večeras... pa u većim metrpolama ubojstva i pucnjave su još češća pojava... možda... ali im je i policijski i pravni sistem daleko ispred našeg! da dogodit će se zločin... al će zločinac biti brzo i efikasno i dugotrajno kažnjen.
kažu ovih dana sarajevom hoda preko 400 osuđenih kriminalca jer nemaju gdej da odleže kaznu...

i tako strada mali denis... strada amar... i još mnogi i mnogi.... koliko još denisa i amara?

druga je priča naša građanska svijest i reakcije "od ubistva do ubistva". dase razumijemo, podržavam sve što čine... ali reče mudro jedna moja prijateljica večeras: hajmo nešto učiniti i za žive...

a treće... ili trideseto koliko misli zbrčkannih nabacah ovdje... je film... kojeg gledah večeras... socijalna drama... koja me nije oduševila... nimalo... osim glavnog glumca... i poruke... poruke kojom su se meni bliski ljudi oduševili... i osudili me, pa haman glupom kada sam izgovorila riječ: stereotip!
da film ima poruku... itekako bitnu.... poruku o razlicitim svjetovima na ovoj istoj nam planeti... o različitim klasama... i problemima pojedinih klasa... nekome sitnca... nekome čitav svjet... nečija bol... patnja... glad.... golo preživlavanje... naspram hira današnjih bogataša... da važna poruka... ali poruka koju ne trebamo tražiti u priči o paru iz njujorka i dadilji s filipina... dovoljno je da s osvrnemo oko sebe... pogledamo ženu koju srećemo svaki dan.... koja ostavlja bolesno dijete da bi nekome očistila stan i kupila bolesnom djetetu pidzamu da ima za bolnicu.... a na suprotnoj strani drustvena kema... s životnim poblemima poput onoga što odjenuti...

da film ima poruku... ali on ne treba nama... treba ga prikazivati  diljem USA i zapadne europe...
a one koji su poruku shvatili tek gledajuci film... molim a se osvrnu oko sebe... i dobro pogledaju

G4
<< 08/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

link link

just me...
...sasvim obična ja... i ponešto o meni... i onome oko mene... i onima pored mene


blogovi koje čitam... čitajte i vi :)
***castle of kalei***
belma lafo anđeo
PeleThor opasni
oj fato oj fatima
pahuljica katelyn
undercover ;)
mala sarajka
triput bly :)
zgembolina
tratincica
makaron
lafcina
tisinka
melted
bidon
jimbo
Gaba
beba
orca

ako neko ima potrebu :) mailati me jelte bujrum...
justika[et]gmail.com

zainteresirani za Udrugu Emaus mogu pisati na adresu:

UdrugaEmaus[et]gmail.com

BROJAČ POSJETA
137653

Powered by Blogger.ba